
In my daydreams
she moves silently.
I think about those moments of
pure joy
and uncertainty.
I think about
what could have been.
I think about waking up
seeing you smile
your smile
your eyes closed.
A letter in my pocket
brimming with hope
and vulnerability.
I think about
what could have been.
I think about your laughter
which could give birth to
a thousand stars.
To this day
your kisses make me forget.
A blue flame
burns in my stomach.
I think about
what could have been.
///
U mojim sanjarijama
ona se kreće tiho.
Razmišljam o tim trenucima
čistog radosti
i nesigurnosti.
Razmišljam o
šta je moglo biti.
Razmišljam o buđenju
gledajući te kako se smiješ
tvoj osmijeh
tvoje zatvorene oči.
Pismo u mom džepu
puno nadom
i ranjivosti.
Razmišljam o
šta je moglo biti.
Razmišljam o tvom smijehu
koji bi mogao roditi
tisuće zvijezda.
Do današnjeg dana
tvoji poljupci me čine da zaboravim.
Plavi plamen
gori u mom stomaku.
Razmišljam o
šta je moglo biti.
Leave a Reply